Liječenje dijabetesa
Dijebetes je složeni metabolički poremećaj obilježen nedostatkom inzulina ili njegovim slabijim djelovanjem koji za posljedicu ima povišenje razine glukoze u krvi (hiperglikemiju).
To je kronična i cjeloživotna bolest. Pored poremećaja metabolizma ugljikohidrata, u šećernoj bolesti istovremeno postoji i poremećaj metabolizma masti i bjelančevina.
U liječenju šećerne bolesti postoje načela koja uključuju liječenje ljekovima, uravnoteženu prehranu i tjelesnu aktivnost. Tijekom liječenja bolesnik prolazi kroz proces učenja o svojoj bolesti a da bi mogao ovladti novim životnim navikama i prepoznati neke neugodne simptome.
Osim toga bolesnik uči osnove samokontrole glukoze u krvi i mokraći.
Postoje dva oblika šećerne bolesti: šećerna bolest tip I na koju otpada manje od 10% svih slučajeva šećerne bolesti i šećerna bolest tip II na koju otpada 90% slučajeva šećerne bolesti.
ŠEĆERNA BOLEST TIP I
Šećerna bolest tip I (stari naziv: dijabetes ovisan o inzulinu) je bolest uzrokovana potpunim nedostatkom inzulina. Inzulin je hormon kojeg luče beta-stanice gušterače i koji je odgovoran za prijenos glukoze iz krvi u stanice gdje se ona dalje razgrađuje za dobivanje energije ili skladišti u obliku glikogena.
Šećerna bolest tip I nastaje zbog autoimunog razaranja gušterače, za koje se vjeruje da se ostvaruje u genetski osjetljivih osoba djelovanjem štetnih čimbenika okoline.
Iako se ovaj tip bolesti obično vezuje uz mlade dobne skupine ispod 30 godina, on se može javiti i u odraslih.
Ovaj tip dijabetesa liječi se isključivo inzulinom
ŠEĆERNA BOLEST TIP II
Šećerna bolest tip II, jedna od najčešćih metaboličkih bolesti današnjice. Zahvaća sve dobne skupine, a broj oboljelih u stalnom je porastu.
Bolest nastaje kao posljedica zajedničkog učinka genetskih čimbenika i nepovoljnihčimbenika okoline. Bolesnici obično sami uočavaju da u njihovoj obitelji već netko boluje od šećerne bolesti. Oni sami najčešće imaju prekomjernu težinu a svakodnevno su izloženi kontinuiranom stresu koji je gotovo u pravilu povezan s neredovitom prehranom i pretežito sjedilačkim načinom života.
Temelj nastanka šećerne bolesti tipa II gotovo u pravilu čini inzulinska rezistencija. Inzulinska rezistencija stručni je naziv za smanjenu osjetljivost receptora na inzulin u stanicama masnog tkiva, jetre, skeletnih mišića. Posljedica inzulinske rezistencije nemogućnost je prijenosa glukoze iz krvi u stanice u kojima je ona najvažnija „sirovina“ za stvaranje energije. Umjesto toga, glukoza se gomila u krvi a gušterača izlučuje sve veće količine inzulina koji još neko vrijeme uspješno rješava taj suvišak. Ovo se stanje još naziva i predijabetesom.
U ovoj fazi razvitka bolesti ravnoteža glukoze u krvi postiže se ljekovima i promjenom životnih navika. Naime, osobe s inzulinskom rezistencijom često, iako ne i uvijek, imaju prekomjernu tjelesnu težinu. Promjena prehrane i uvođenje tjelesne aktivnosti u dnevnu rutinu najvažniji su koraci koje svaka osoba sama može poduzeti i tako smanjiti rizik od razvitka niza nepovoljnih promjena metabolizma koji u konačnici vode šećernoj bolesti tipa II.
Razumljivo je da nije jednostavno odjednom iz temelja preokrenuti dotadašnji životni ritam. Stoga je dobro potražiti stručno vodstvo liječnika koji će bolesniku detaljno objasniti prirodu njegovog stanja, pružiti potporu i nadzor u postupnom prihvaćanju novih, zdravih životnih navika.
Međutim, ukoliko se ne postigne regulacija šećera u krvi, gušterača izlučuje sve veće količine inzulina i sve se više iscrpljuje. Nakon nekog vremena izlučivanje inzulina nije dostatno za održavanje normalnih vrijednosti šećera u krvi.
Javlja se povišena razina šećera u krvi najprije nakon obroka a poslije toga i natašte.
U velikog broja bolesnika, šećerna bolest tip II otkriva se slučajno, najčešće u sklopu obrade nekih drugih bolesti. Simptomi bolesti javljaju se postupno, ponekad tijekom duljeg vremenskog razdoblja, nespecifični su i mogu se zamijeniti s umorom. Bolesnici se obično žale na umor i pospanosti nakon obilnijih obroka, stalno prisutnu glad, žeđ i učestalo mokrenje.
Temelj liječenja šećerne bolesti tipa II su ljekovi u tabletama uz obvezatnu i prethodno opisanu promjenu životnih navika. Ona uključuje kontrolu tjelesne težine, dijabetičku prehranu i redovitu tjelovježbu. Ako se primjenom tableta ne uspije postići zadovoljavajuća kontrola šećerne bolesti, uvodi se terapija inzulinom.
Obratite nam se s povjerenjem
Vaš Endimet tim
