Debljina

Debljina

Debljina je stanje u kojem energetski unos u obliku hrane kronično nadilazi energetsku potrošnju.
I najmanje neslaganje između kalorijskog unosa i potrošnje dovoljno je da uzrokuje debljanje.

Debljina je definirana kao bolest i uvrštena u Međunarodnu klasifikaciju bolesti još prije pedesetak godina. Masno tkivo nije tek obično skladište suvišne energije. Ono je puno više od toga. Masno tkivo je endokrini organ s unutarnjim izlučivanjem.

Razlikuju se dva tipa masnog tkiva: potkožno i visceralno. Visceralno masno tkivo obavija naše unutarnje organe i pokazuje metaboličku aktivnosti koja je po intenzitetu slična jetri, s kojom je u tijesnoj vezi.

Masne stanice (adipociti) imaju dvije funkcije: metaboličku i endokrinu. One sudjeluju u procesu nakupljanja i čuvanja rezervne energije. Izlučuju hormone i biološki aktivne proteine (adipokine) preko kojih djeluju na druge žlijezde i organe u organizmu. Na masnim se stanicama nalaze receptori preko kojih skoro svi hormoni endokrinog sustava mogu ostvariti svoje djelovanje.

Masno tkivo izlučuje osam hormona među kojima su posebno zanimljivi leptin i adiponektin. Leptin je hormon koji sudjeluje u stvaranju osjećaja sitosti. Djeluje tako da prosljeđuje veoma precizne informacije o količini energije spremljene u masnom tkivu u dio mozga u kojem se nalazi centar za glad, a zove se hipotalamus.

U centru za glad sakupljaju se i poruke vezane za osjećaje koji prate glad i sitost a koje dolaze iz kore velikog mozga. U gladovanju pada razina leptina i aktiviraju se sveukupni hormonski, metabolički i kognitivni mehanizmi prilagodbe na nedostatak hrane. Dolazi do pojačanja teka i smanjenja energetske potrošnje. U obrnutom slučaju, kod obilne ponude hrane, leptin smanjuje tek i pojačava energetsku potrošnju. U debljini dolazi do razvoja neosjetljivosti na njegovo djelovanje.

Od ostalih hormona masnog tkiva najvažniji je utjecaj adiponektina na inzulinske receptore. On pojačava njihovu osjetljivost na djelovanje inzulina čime se ostvaruje optimalan fiziološki učinak inzulina.

Masne stanice izlučuju još i 40-tak različitih aktivnih citokina koji se nazivaju adipokini. Njihova djelovanja su brojna i veoma različita , a mogu se prepoznati kroz nastanak različitih bolesti. Adipokini posreduju u upalnim procesima, sudjeluju u procesima zgrušavanja krvi i regulaciji krvnog tlaka. Oni djeluju na apetit, unos hrane i na regulaciju tjelesne težine. Značajno mijenjaju funkciju inzulinskih receptora i posreduju u nastanku inzulinske rezistencije. Adipokini utječu i na spolnu funkciju.

U debljini se u masnoj stanici pohranjuje suvišna energija koja ometa njezine metaboličke i endokrine funkcije. Dolazi do poremećaja u izlučivanju hormona i adipokina masnog tkiva a to negativno djeluje na sva tkiva i organe u organizmu. Razvijaju se bolesti i komplikacije debljine.

Neke od njih su šećerna bolest, arterijska hipertenzija, koronarna bolest, srčane aritmije, demencija, migrena,  maligne bolesti, poremećaji disanja u spavanju, poremećaji reproduktivne funkcije (sindrom policističnih ovarija kod žena, erektilna disfunkcija kod muškaraca), pogoršanje reumatoidnog artritisa, depresija… i još mnoge druge.

Zato debljinu shvaćamo ozbiljno. Ona je mnogo više od estetskog problema. Dobro je znati da normalna tjelesna težina može skrivati velike razlike u sastavu tijela. Skrivena masnoća u tijelu nije manje opasna masnoća. Stoga, analiza sastava tijela metodom bioimpedance neizostavan je korak u njezinome otkrivanju. Ujedno je i prva stepenica u spoznaji vlastitog metaboličkog stanja. Podatak o udjelu i količini masnog tkiva u organizmu svakoj osobi omogućava izbor preventivnih mjera u svrhu očuvanja zdravlja. Najvažnije i dokazano učinkovite su prilagođena prehrana i tjelesna aktivnost.