Dijeta

Dijeta i prehrambene navike

Ovim je riječima Hipokrat, 430. god. prije nove ere, postavio temelje važnosti pravilne prehrane u životu čovjeka.

Hipokrat nam zapravo govori o dijeti, odnosno o ukupnoj količinu hrane i pića koju netko unese u svoj organizam. U svakodnevnom životu izraz dijeta obično ima negativan predznak. Dijeta se izjednačava s gladovanjem, odricanjem i promjenom prehrane zbog mršavljenja.

Ako je neka hrana dijetalna obično je manje privlačna jer se doživljava nedovoljno ukusnom. No, izvorno značenje riječi dijeta (grčki, diaita) posve je drugačije. Ono upućuje na stil života koji cilja ka postizanju ravnoteže tijela i duha putem pravilnog odabira hrane usklađenog s dnevnim ritmom rada i spavanja.

Dok razmatram pojam stila života, moje misli lete u djetinjstvo. Naravno, s malo nužne nostalgije. Prisjećam se života svojega nona koji je zdravog tijela i još zdravijeg duha proživio gotovo puno stoljeće. Dok sam imala priliku s njime hodati ukorak, taj mi se život činio dosadno predvidljivim. Uvijek isti ritam koji se nije mijenjao niti blagdanima. Ustajanje ranom zorom, naporan rad danju, poslijepodnevni kratki odmor, opet rad, večera i rano lijeganje. U toj rutiniranosti čak je i prehrana bila predvidivo dosadna.

Međutim, takvoj prehrani danas se svijet klanja, a taj način života današnja medicinska i nutricionistička znanost s poštovanjem nazivaju mediteranskom dijetom. A što se jelo? Dan je započinjao Divkom – bijelom kavom od cikorije u koju bi se razmrvio crni, u kući dan ranije ispečeni kruh. Užina se sastojala od meko kuhanog jaja zalivenog svježom limunadom. Ručak je uvijek uključivao slijed: juha, lešo meso/umak od rajčice ili plava riba/zelje, čaša crnog vina.

Blagovalo se dugo i polako. Za poslijepodnevno razbuđivanje obvezatna je bila prava crna kava. Za večeru se opet sjedalo za stol i jelo ono što je ostalo od ručka. Slatko je bilo rezervirano jedino za blagdane. Zanimljivo je da su čak i kolači bili „zdravi“. Najčešće su se jeli tradicionalni ravioli izrađeni od badema s dodatkom manje količine šećera.

U međuvremenu smo se mi, unuci takvih i sličnih djedova, nekako pogubili u prijelazu na užurbani, zapadnjački stil života koji traži samo učinkovitost a osobne potrebe podređuje dobrobiti sustava. Danas živimo, gotovo posvećeno predani ostvarenju poslovnih ciljeva i zadataka, gubeći iz vida svoje stvarne potrebe. Dijelom smo i sami zanemarili vrijednosti našega nasljeđa i hranidbenih običaja. Naravno, za to je plaćena visoka cijena u vidu porasta pojavnosti debljine i s njom povezanih bolesti.

Debljina je postala jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u našoj zemlji koja se, inače nalazi pri samom vrhu pojavnosti debljine u svijetu. Trenutno nas vrijednostima naše tradicije podučavaju dr Oz i Oprah u svojim TV emisijama. Naravno, oni se koriste znanstvenim spoznajama koje slave mediteransku kuhinju kao najbolju u prevenciji metaboličkog sindroma.

Metabolički sindrom je skup metaboličkih poremećaja uzrokovanih sjedilačkim načinom života i unosom pretjeranih kalorija, najčešće iz brze hrane. Bolesnici koji pate od ovog poremećaja imaju povećan rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa II te bolesti srca i krvnih žila. U konačnici, imaju slabiju kvalitetu života i žive kraće.

Svakodnevno smo izloženi zbunjujućoj buci gomile točno/netočnih savjeta o stilu života i načinu hranjenja koje vrište sa svih strana, od interneta do teretana. Zajedničko im je da ne znaju kako se baš Vi osijećate. Razuman se čovjek pita što je za njega realno moguće i kako to postići? Što je za njega uistinu dobro? Što od svega navedenog odgovara njegovim životnim navikama i njegovoj tjelesnoj konstituciji? Kako da jede omlet od jaja u 6 ujutro ako to nikada do sada nije radio? Što ako tada ipak nije gladan? Što ako ne voli shake-ove?

Stoga najprije oslušnite vlastite potrebe. Usudite se sastati sa sobom i upitajte se što je najbolje za Vas.
U trenutku kada osvjestite potrebu da se zauzmete za sebe, najprije se sjetite kako je to radio Vaš nono ili djed. Kada utvrdite ozbiljnije ciljeve u procesu povratka sebi, zatrebati ćete pomoć i mišljenje stručne i iskusne osobe. Hodanje kroz šumu preporuka i savjeta na koje se posvuda nailazi biti će puno razumljiviji.