Fruktoza je, u posljednje vrijeme, predmet brojnih znanstvenih istraživanja zbog sumnje da je upravo ona odgovorna za povećanje rizika nastanka inzulinske rezistencije.
Fruktoza je jednostavni šećer čiji su prirodni i zdravi izvori med, voće i neke vrste povrća poput mrkve.
Fruktoza i glukoza u jednakim su omjerima prisutne u stolnom šećeru kojeg svakodnevno koristimo u zaslađivanju kave i sokova te pri kuhanju i pečenju kolača. Poznati izvor fruktoze je i glukoza-fruktozni sirup (engl.high fructose corn syrup, HFC) koji se na tržištu javlja ranih 1970. godina i to kao zaslađivač u marmeladama, konzervama, kandiranom voću, gaziranim pićima i muesli-ju.
Zbog njegove lake topivosti, glukoza fruktozni sirup ubrzo se našao i u energetskim pločicama, zaslađenim jogurtima, salatnim preljevima te u širokoj lepezi slane zamrznute hrane, kod koje se, uglavnom ne očekuje naći zaslađivače.
Fruktoza je postala traženi šećer u prehrambenoj industriji zbog jeftine proizvodnje i činjenice da je 1,5 puta slađa od stolnog šećera (saharoze).
Neke osobitosti metabolizma fruktoze su:
-
Nakon resorpcije iz crijeva, fruktoza se metabolizira u jetri, jednim dijelom se pretvarajući u glukozu (~50%), manjim dijelom u glikogen (>17%) i laktate (~25%).
-
Fruktoza ima jedinstvenu mogućnost da se izravno pretvori u masne kiseline, procesom koji se zove lipogeneza. Za razliku od nje, glukoza se u stanicama jetre prvenstveno koristi za dobijanje energije.
-
U usporedbi s glukozom, fruktoza ima niži glikemijski indeks, što znači da konzumiranje hrane u kojoj je glavni šećer fruktoza vodi sporijem porastu šećera u krvi od onoga kada se pojedu namirnice u kojima su glavni šećeri glukoza ili saharoza. Ova osobina fruktoze jako je važna za osobe koje imaju oštećenu toleranciju glukoze.
Međutim, nije sve tako jednostavno. Fruktoza ima i loše osobine. Za razliku od glukoze, ne stimulira izlučivanje leptina i inzulina pa izostaje prijenos informacija mozgu o unosu energije i količini masti u tijelu. Drugim riječima, mozak nakon fruktoznog obroka ne doživljava sitost. Posljedice su povećanje apetita, kalorijskog unosa i debljanje.
U razdoblju prije početka korištenja dodanih sladila fruktoza se unosila u organizam putem svježeg voća, a prosječni unos po osobi nije prelazio prelazio 20 gr/dan. Posljednjih desetljeća prosječan unos fruktoze po osobi neprekidno raste do vrtoglavih 150 gr/dan. Poznato je da previše šećera svih vrsta opterećuje tijelo nepotrebnim kalorijama te stvara sklonost debljini, nastanku dijabetesa tip 2 i metaboličkog sindroma.
Što kažu znanstvena istraživanja?
Istraživanja upućuju da bilo kakvo „predoziranje“ bez obzira radi li se fruktozi, glukozi ili zasićenim mastima, vodi odlaganju masnoća u jetri, smanjenju inzulinske osjetljivosti i pojavi metaboličkog sindroma. Grupa istraživača sa Sveučilišta u Lausanni objavila je rezultate svoje studije u kojoj su pokazali da se učinak veoma visokog unosa fruktoze + na porast razine masnoća u krvi može blokirati tjelesnom aktivnošću.
Naime, kod mladih zdravih muškaraca koji su dva puta dnevno biciklirali tijekom 30 minuta nije došlo do povećanja masnoća u krvi nakon konzumiranja visokih doza fruktoze.
Zaključak:
Unos bilo kojeg izvora energije iznad potreba organizma vodi debljanju i nakupljanju masti.
Prilikom kupnje namirnica, pogledajte njihov sastav, ne uzimajte zamrznute ili bilo koje druge proizvode koji sadrže glukoza fruktozni sirup.
Svježe voće jest neosporno nutritivno bogatstvo, no ipak pripazite na količine u kojima ga uzimate.
Isključite iz prehrane zašećerene i gazirane sokove.
Predajte se tjelesnim aktivnostima bez zadrške! Biciklirajte, hodajte, vrtlarite, trčite, dižite utege, družite se na zraku i u prirodi, radite što volite… samo nemojte sjediti!
Obratite nam se s povjerenjem
Vaš Endimet tim
