Inzulinska rezistencija, blagdani i debljanje
Ulazak u Advent, po mnogima najljepše doba godine, nekima od nas predstavlja veliki izazov. Kako se prepustiti blagdanskim zalogajima, a pri tome se ne udebljati?
A što ako ste jedna od mnogih žena koje pate od inzulinske rezistencije pa imate osjećaj da se debljate a ne jedete?
Baš za Vas pripremili smo ovaj članak o inzulinskoj rezistenciji, mrskom i često neprepoznatom neprijatelju našeg zdravlja koji se može godinama lukavo skrivati pod maskama umora, pospanosti, bezvoljnosti a u konačnici vas dovesti do Tip 2 dijabetesa.
Inzulinska rezistencija ili otpornost na inzulin najčešće se očituje kroničnim umorom, padom energije nakon ugljikohidratnih obroka, naglim napadajima gladi, nekontroliranim debljanjem i nakupljanjem masnih naslaga oko trbuha unatoč vježbanju.
Što se događa u našem tijelu nakon ugljikohidratnog obroka?
Nakon ugljikohodratnog obroka oslobađa se šećer u krvi koji se posebnim nosačima(GLUT4) transportira u stanice na koje se prethodno vezao inzulin.
Jednostavno rečeno, hormon inzulin se ponaša kao ključ koji otključava staničnu bravicu (receptor na ciljnoj stanici) da bi u nju mogla ući glukoza.
Što se događa za vrijeme blagdana?
Blagdansko vrijeme karakterizira obilna ponuda svakovrsne hrane, pogotovo koncentriranih ugljikohidrata. Kalorijski prevelik unos hrane, posebice unos ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom (kao što su rafinirani i koncentrirani proizvodi od žitarica, krumpir i šećer, sušeno voće, gazirani slatki sokovi, Coca Cola), brzo i naglo podiže razinu šećera u krvi.
Organizam organizira obranu od visoke razine glukoze u krvi putem gušterače koja treba izlučiti dovoljno inzulina kako bi se ostvario zadovoljavajući prijenos glukoze iz krvi u ciljne stanice. Kada stanice imaju na raspolaganju veću količinu glukoze od one koja je potrebna za održavanje životnih funkcija, višak glukoze se negdje mora uskladištiti.
Najprije se pune glikogenski spremnici u jetri a potom u mišićima. Ta dva glikogenska ‘spremnika‘ zapravo imaju neveliki kapacitet i brzo se napune. Maksimalno moguća rezerva glikogena u jetri se između 60 i 90 g dok je ona u mišićima nešto veća (300- 400 g).
Kod još veće i dugotrajnije ponude šećera koja nerijetko premašuje kapacitet glikogenskih skladišta, višak energije se deponira u masno tkivo smješteno na najmanje aktivnim dijelovima tijela. Taj treći ‘spremnik‘ nije ograničen svojim kapacitetom i može neograničeno bujati.
Kakve su posljedice?
Ako je razina glukoze u krvi dugotrajno visoka, tada će i razina inzulina u krvi biti dugotrajno visoka, a inzulin u krvi stalno će pobuđivati receptore stanica za transfer glukoze. Stanice jetre i mišića s vremenom se počinju braniti od visoke razine inzulina blokadom izulinskih receptora i smanjivanjem količine samih receptora. Smanjivanje osjetljivosti na inzulin jetre i mišića naziva se inzulinskom rezistencijom.
O čemu se zapravo radi?
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem inzulin ne može u potpunosti i pravodobno ostvariti svoju ulogu staničnog ključa. Jednostavno rečeno, inzulin ne može otključati „bravu“- receptor na ciljnoj stanici jetre i mišića. Šećer zbog toga ne može napustiti krvotok i ući u tjelesne stanice da bi poslužio kao gorivo za održavanje životnih funkcija.
Gušterača izlučuje sve veće količine inzulina pa u jednom trenutku stanična „bravica“ popusti i nagomilani šećer iz krvi navali u stanice. Krvotok se prazni, nastaje hipoglikemija koju osobe osjećaju kao ružan osjećaj gubitka koncetracije, drhtavice, slabosti, straha, a ponekad može doći i ekstremnih događaja kao što je gubitak svijesti.
Kako se debljamo?
Zanimljivo je da se inzulinska rezistencija najčešće ne odnosi na stanice masnog tkiva koje nastavljaju gomilati mast pa se javlja debljina. Debljina još više povećava inzulinsku rezistenciju djelovanjem upalnih molekula koje se zovu adipokini.
Debljina, kao posljedica inzulinske rezistencije potiče intenzivno izlučivanje hormona leptina.
Što radi hormon leptin?
Jedna od njegovih zadaća je oglašavanje sitosti, tj. odašiljanje signala sitosti prema dijelu mozga koji se zove hipotalamus. Krajnji cilj jest smanjivanje apetita i prestanak jedenja. Druga zadaća uključuje poticanje sagorijevanja masnih kiselina u mišićima.
Ako nema odgovarajuće tjelesne aktivnosti, znači ako se uz kontinuirano prejedanje većinom neaktivno sjedi ili leži, mišićne se stanice počinju braniti od povišene razine leptina smanjivanjem osjetljivosti svojih receptora na njega.
Nastaje leptinska rezistencija.Posljedica leptinske rezistencije jest smanjeno metaboliziranje masnoća iz krvi i gubitak osjećaja sitosti nakon uzimanja hrane. To se događa zato jer neiskorištene masne kiseline blokiraju osjetljivost stanica mozga na leptin.
Posljedice inzulinske i leptinske rezistencije
Najuočljivije posljedice tih dviju leptinskih rezistencija pojačani apetit zajedno s daljim rastom debljine.
Poruka za blagdane:
Lako je zaključiti kako se ulazi u začarani krug debljanja, neaktivnosti, stalne gladi i konačno ozbiljnih zdravstvenih posljedica.
Zato jedite pametno, no dozvolite si i pokoji prekršaj jer što bi bili blagdani bez hrane, smijeha, zadovoljstva i potpune opuštenosti. Napravite prekršaj svjesno i namjerno i nemojte se kajati zbog toga.
No, nemojte zaboraviti da problem nastaje samo onda kada izgubimo granice i pomislimo da se blagdani nastavljaju i onda kada su iglice s bora odavno poispadale.
Sretan Božić i Nova Godina,
Vaš Endimet tim
