Metabolizam
Debljina nije samo estetski problem. To je kronična endokrino-metabolička bolest i jedan od vodećih zdravstvenih problema današnjice.
Najvažniji je uzrok debljine suvremeni način života označen prekomjernim kalorijskim unosom (najčešće iz ugljikohidrata i masti) i sjedilačkim načinom života. Glavna značajka debljine prekomjerno je nakupljanje suvišne energije u masnom tkivu što uzrokuje poremećaj njegove funkcije.
Posljedica su ozbiljne poteškoće u funkcioniranju cjelokupnog organizma.
Debljina je čimbenik rizika za nastanak slijedećih bolesti:
- Smanjena osjetljivost na djelovanje inzulina (inzulinska rezistencija)
- Dijabetes tip II
- Poremećeni sastav lipida (dislipoproteinemije)
- Endokrinološki poremećaji
- Ateroskleroza, arterijska hipertenzija, moždani udar
- Bolesti srca i krvnih žila,
- Bolesti probavnog sustava
- Maligne bolesti
- Degenerativne bolesti zglobova, otežano kretanje
- Poremećaj disanja u spavanju
Debljina se definira indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 30 kg/m 2 (ITM = težina/visina2 (kg/m2)
Kako sami možemo jednostavno utvrditi debljinu? Najjednostavnije i vrlo precizno, ako vaga pokaže pet ili više kilograma iznad naše visine izražene u centimetrima i umanjene za 100.
Posebno je opasan trbušni oblik debljine praćen jačim poremećajem izlučivanja hormona masnog tkiva i metaboličkim promjenama, pa povećan opseg struka predstavlja razlog za liječenje debljine neovisno o ITM-u.
Cilj liječenja debljine usvajanje je zdravih životnih navika koje će omogućiti postupno ali trajno smanjivanje tjelesne težine. Metode smanjenja prekomjerne tjelesne težine moraju biti prilagođene svakom bolesniku individualno nakon pažljive analize rizičnih čimbenika i općeg zdravstvenog stanja bolesnika.
Smanjenje tjelesne težine od samo 5% do 10% od početne težine u prvih pola godine liječenja, smanjuje rizik obolijevanja od niza prethodno navedenih bolesti povezanih s debljinom.
Metabolički sindrom i inzulinska rezistencija
Metabolički sindrom je skup poremećaja koji uključuje:
- Inzulinsku rezistenciju
- Poremećaj metabolizma masti
- Povišen krvni tlak
- Trbušni tip debljine
- Promjene u zgrušavanju krvi
- Promjene srčanožilnog sustava
- Promjene živčanog sustava
Bolesnici koji pate od ovog poremećaja imaju povećan rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa II te bolesti srca i krvnih žila. Kao i kod većine bolesnih stanja, uzroci bolesti dijelom su nasljedni a velikim dijelom stečeni dugotrajnim izlaganjem stresnom načinu života i održavanjem nepravilnih životnih navika.
Metabolički sindrom bolest je moderne zapadne civilizacije koju karakterizira prehrana bogata ugljikohidratima i sjedilački način života.
Inzulinska rezistencija osnovni je dio metaboličkog sindroma a označava nemogućnost inzulina da ostvari svoj biološki učinak, a to je transport glukoze u stanice tkiva u kojima se dalje iskorištava za dobivanje energije. Povećanje tjelesne težine i tjelesna neaktivnost koja je neposredno povezana uz pojavu pretilosti započinju i povećavaju metaboličku inzulinsku rezistenciju.
Inzulinska rezistencija obilježena je porastom vrijednosti triglicerida i malih, gustih čestica LDL-a (low density lipoproteins) te smanjenom vrijednosti zaštitne HDL-frakcije kolesterola (high density lipoproteins – HDL) u serumu. Bolesnici s ovako složenim metaboličkim poremećajima češće obolijevaju od visokog krvnog tlaka, poremećaja urične kiseline i poremećaja zgrušavanja krvi.
U konačnici nose povećani rizik umiranja ne samo od srčanih bolesti i moždanog udara već i od malignih bolesti.
Prevencija je iznimno važna, a sastoji se uvođenju stalne aerobne aktivnosti (brzo hodanje, lagano trčanje, biciklizam). Najbolje je odrediti dio dana za brzo, polusatno hodanje (do ubrzanja pulsa) i postupno produljivati hodnu prugu. Zdrava prehrana uključuje isključivanje dodanih šećera (gazirani zašećereni sokovi, slatkiši), smanjenje unosa ugljikohidrata, planiranje obroka sa zastupljenošću vlakana, povrća, voća i bjelančevina.
Važno je napomenuti da su preventivne mjere istodobno i mjere liječenja jer tjelesna aktivnost i smanjenje tjelesne mase izravno povećavaju inzulinsku osjetljivost i odlažu pojavu drugih bolesti vezanih za metabolički sindrom.
Osim toga, vježbanje i uspostavljanje kontrole nad vlastitim tijelom veoma pozitivno utječu na raspoloženje, odnosno na smanjenje napetosti i depresije koji su česti pratitelji metaboličkog sindroma.
Osteoporoza i rizične skupine
Osteoporoza je bolest kostiju koju karakterizira smanjena masa kostiju i poremećena arhitektura koštanih gredica što doprinosi povećanom riziku nastanka prijeloma kosti.
Gubitak koštane mase počinje oko tridesete godine života, a posebno su ugrožene žene bijele rase i žene koje su rano ušle u menopauzu. Sklonost razvitku osteoporoze imaju i sve slabo pokretne osobe i one s niskim indeksom tjelesne mase kao i osobe koje imaju kroničan manjak kalcija i vitamina D u prehrani.
Posebnu rizičnu skupinu predstavljaju bolesnici na dugotrajnoj terapiji kortikosteroidima i pušači.
Postizanje što veće vršne koštane mase u mladosti je od iznimne važnosti za prevenciju osteoporoze.
Obratite nam se s povjerenjem
Vaš Endimet tim
